O regionu Bjelasice, Komova i Prokletija

Dvije duge, uglavnom pitome ali nerijetko i svojeglave i plahovite rijeke, ka Crnom moru nose otopljeni snijeg što i ljeti bjelasa na visokim vrhovima Komova, Bjelasice i Prokletija.

Kažu, ako uspijete da sjedite kraj Tare i Lima neko vrijeme bez ijedne misli, bez ičega u sebi, čućete dio Velike priče o ljepoti. Ne zna se kada je ta priča nastala. Vjeruje se da toj priči kraja nema.

Kažu, takođe, da djelove Priče možete čuti i, ako to zaslužite, od mnogih izvora i potoka koji se sa preko dvije hiljade metara hučeći i mrmoljeći, probijajući se kroz stijene i krijući se u naborima guste četinarske i bukove šume, natapajući livade, napajujući ovce i goveda, ali i vukove i medvjede, umrežavaju i smiruju predajući se većim tokovima.

Kažu da Priča dobija dubok, tamnozeleni ton ako je slušate kraj jezera, Biogradskog, Šiškog, Ursulovačkog, Pešića jezera, Plavskog, Hridskog, Visitorskog.

Naravno, detalje ćete čuti i od ptica, posebno prije podne. I od vjetrova u brezama. Od majskih gundelja i svitaca. Ako se baš potrudite, najmirisnije trenutke saznaćete od majčine dušice i hajdučke trave, najtananije od šumskih jagoda i malina, najznačajnije od zvijezda koje šapuću sa smrčama…

Bjelasica je najpitomija, Komovi veličanstvene snage i jednostavni, Prokletije fantastičan spoj suprotnosti, pune iznenađenja…

Ovo je područje rajskih rječnih dolina u koje dopiru i tople mediteranske struje. Ovdje je obilje bilja, gljiva, voća. Iz kuća i koliba izvija se dim, polalo pomiču se stada…