Lubnice

Lubničani su posebni, pametni na neki svoj način i veoma duhoviti. A moraju biti takvi kad im je selo posebno: nastalo je davno, na jednom posebnom, ušuškanom mjestu, gdje tri planinske rječice, Jelovica, Gunjara i Suvodo, grade četvrtu – Bistricu. Na zaravni na oko 800 metara nadmorske visine, okruženoj vrhovima ka kojima danas vode brojne staze i putevi, zemlja je dobra i plodna, a žitelji su se osim poljoprivredom bavili i drvodeljstvom. Kačarenje – pravljenje kaca – je stari lubnički zanat. Tradicionalna arhitektura je ovde očuvana, dvadesetak starih dvenih kuća su pravi ukras sela. Gostima Lubničani preporučuju da, osim Jelovice, popularnog beranskog izletišta, posjete Šiško jezero na Bjelasici. Ispričaće im i legendu o Županovoj pećini, zanimljive priče o doseljenicima, o precima i potomcima. Lubnice imaju toliko toga autentičnog i vrijednog da mogu postati brend – rijeke, jezera, šume, ljekovito bilje i šumsko voće, gljive… I sjajne domaćine. Posebne i po gostoprimstvu.

Ah, da, dio priče o Lubnicama je i put koji od Berana, sve iz rijeku, vodi do sela. Romantičan i zimi, natkriven drvećem pod snijegom, i ljeti, kada je kao izmišljen za izlete. Taj put ima i svoju stijenu-čuvara, a stijena ima i lijepo ime: Zdravac (po biljci koja raste u blizini).