Kuća vojvode Gavra Vukovića

„..bio je niskog, srednjeg rasta, već star i islabio, tih i mio čovjek, kojemu nije bilo, što se kaže, zazorno ni sa djetetom da progovori. Uprkos tom povučenom držanju bilo je kod njega utoliko više nečeg dostojanstvenog i na dlaku odmjerenog. Držao je do svakog pokreta i svake riječi. Vidjelo se na njemu da je iz glavarskih kuća.“  Ovako je vojvodu Gavra Vukovića vidio Milovan Đilas u svom djelu „Besudna zemlja“ opisujući period kada je on pohađao čuvenu beransku gimnaziju, a vojvoda Gavro Vuković provodio svoje poslednje dane pišući memoare u Beranama.

Vojvoda Gavro Vuković, dugogodišnji ministar inostranih poslova Knjaževine Crne Gore jedna je od najznačajnijih ličnosti novovjekovne crnogorske istorije. Rođen je 1852. godine u selu Lopate u Lijevoj Rijeci, u poznatoj vojvodskoj porodici crnogorskog glavara, junaka i senatora Miljana Vukova Vešovića. Školovanje je započeo u manastiru Đurđevi Stupovi, a nastavio na Cetinju, u Nici i Beogradu gdje je diplomirao pravo na Velikoj školi i tako postao prvi diplomirani pravnik iz Crne Gore. Po povratku u zemlju zauzima visoke položaje i povjeravaju mu se značajni državni poslovi. Na mjestu ministra inostranih poslova bio je šesnaest godina (1889-1905). Bio je predsjednik Državnog savjeta od 1906. do 1908. godine, a za narodnog poslanika biran je dva puta, 1906. i 1914. godine. Za svoje zasluge, 1892. godine dobija zvanje vojvode, koje je imao i njegov otac.

Vojvoda Gavro Vuković bavio se diplomatskim poslovima u jednom od najkomplikovanijih momenata crnogorske istorije. Posle višedecenijskog vojevanja i borbi za oslobođenje, sve probleme sada je trebalo rješavati diplomatskim putem. Razgraničiti se sa Turskom, održati dobre odnose sa Rusijom, popraviti odnose sa Srbijom i uklanjati sve izvore konfrontacija sa novim susjedom Austrougarskom. Najteže je bilo u pregovorima sa Osmanskim carstvom kada je posle Berlinskog kongresa trebalo izvršiti razgraničenje teritorija. Upravo Gavro Vuković postavljen je za otpravnika poslova Knjaževine Crne Gore u Carigradu, gdje je boravio sa prekidima od 1879. do 1884. godine. O tom periodu u svojim memoarima kaže: „Ni pomoćnika ni dragomana ni kavaza pa ni sluge nijesam imao. A morao sam raditi najteži posao, pregovarati sa nemogućim Turcima dan i noć. Sa očajničkim strpljenjem izdržao sam cijelu godinu dana boreći se i sa materijalnim oskudicama. Sam, takoreći iskrpio sam, sam pitanje političkih granica.“

Poslednjih godina života vojvoda Gavro Vuković se povukao u Berane i potpuno posvetio pisanju svojih memoara. Kroz ovo obimno štivo, koje u rukopisu broji preko hiljadu strana, želio je da napravi prikaz spoljne politike Crne Gore sa kraja 19. i početka 20. vijeka, utemeljen na originalnim dokumentima iz lične arhive. Vojvoda Gavro Vuković umro je 29. jula 1928. godine u Beranama, a sahranjen je kod Manastira Đurđevi Stupovi koji je pred kraj života svakodnevno posjećivao.

Spomen kuća Vojvode Gavra Vukovića, obnovljena 2001. godine, umnogome je sačuvala svoju osobenu arhitekturu sa baroknim elementima. U prizemlju kuće nalazi se galerijski prostor i nekadašnja radna soba Gavra Vukovića sa bibliotekom. Namještena po uzoru na kuće tog vremena, u radnoj sobi se čuvaju lične stvari vojvode Gavra među kojima i njegova sablja kao i brojni rukopisi. Ispred kuće postavljena je njegova bista, rad vajara Mitana Vučeljića. U čast najznačajnijeg crnogorskog diplomate, 2003. godine osnovana je Diplomatska akademija „Gavro Vuković“ koja se svakog ljeta održava u njegovoj spomen kući.

tabla4