Manastir Đurđevi stupovi

Manastir pred kojim stojite za svojih 800 godina postojanja 5 puta je paljen, 5 puta rušen i 5 puta obnavljan. U narodu ga zato zovu i manastir mučenik. Ipak manastir Đurđevi Stupovi uspio je da nadživi svaku nevolju. Podignut je daleke 1213. godine, kao zadužbina župana Stefana Prvoslava, gospodara Budimlja, sina velikog župana Tihomira i sinovca Stefana Nemanje. O tome svjedoči i natpis na desnoj strani naosa iznad ktitorovog groba. Kolika je bila važnost ovog manastira i čitavog Budimlja u doba Nemanjića, govori i činjenica da je Sveti Sava 1219. godine u Đurđevim Stupovima uspostavio budimljansku episkopiju, četvrtu po redu od osam prvobitnih eparhija i na ovom mjestu ustoličio prvog budimljanskog episkopa Jakova.

Pod svodovima ovog manastira održavani su zborovi i sabori, dogovarani ustanci i bune, proglašena je nezavisnost Vasojevićke knjaževine i donešena odluka o ujedinjenju sa Crnom Gorom 1857. godine. Možda baš zbog toga, često je bio na udaru turskih vlasti, a u jednom trenutku ugašena je i budimljanska episkopija.

Od 18. do 20. vijeka turski osvajači su više puta pljačkali i palili manastir: 1738., 1825., 1862. i 1875. godine. Kada su 1898. godine ponovo htjeli da zapale manastir, narod je ustao u odbranu. U manastir se zatvorilo 27 ljudi, narodnih prvaka, koji su odlučili, – ili da odbrane manastir ili da izgore u njemu. Manastir je tom prilikom odbranjen, ali je ipak gorio i peti put, 1912. godine, neposredno uoči Prvog balkanskog rata. Nezapamćenim nastojanjem i trudom naroda Đurđevi Stupovi su konačno obnovljeni 1925. godine, a novi ikonostas urađen je 1927. godine. Episkopsko sjedište u Đurđevim Stupovima obnovljeno je 4. maja 2002. godine osnivanjem Eparhije Budimljansko-nikšićke, a za episkopa ustoličen je episkop Joanikije Mićović.

Crkva posvećena svetom velikomučeniku Georgiju je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom na istočnoj strani. U kompleksu manastira zapažaju se tri građevinske faze, a pojedini elementi arhitekture upućuju da se nastanak prvobitne crkve može pomjeriti dublje u 12. vijek. Od prvobitnih fresaka nastalih u 14. vijeku za vrijeme cara Dušana nije mnogo ostalo. Kao da nije dovoljno stradao od neprestane paljbe turskih topova sa Jasikovca, u Prvom svjetskom ratu, Austrougarska vojska je manastir pretvorila prvo u konjušnicu a potom i u kuhinju i spavaonicu. Na onome što je ostalo od fresaka prepoznaje se ruka darovitih dečanskih majstora, porijeklom iz kotorske škole slikanja. Od izuzetne vrijednosti su i veliki krst, remek djelo kujundžijske vještine 19. vijeka i veliko jevanđelje srebrnih korica, koji se čuvaju u manastiru.

Uz sam manastir sahranjen je iguman Mojsije Zečević koji je stolovao u Đurđevim Stupovima u prvoj polovini 19. vijeka. Svetovni i duhovni vladar Vasojevića, mnogo je učinio za oslobođenje i ujedinjenje crnogorskih plemena. U Đurđevim Stupovima osnovao je prvu manastirsku školu za monahe 1824. godine, a potom i prvu svetovnu školu 1836. godine. Za njega se vezuje i obnova „Vasojevićkog zakona od dvanaest točaka“.

tabla6