Manastir Svetog Luke u Kaludri

Ubrzo nakon osnivanja episkopije u Đurđevim stupovima u 13. vijeku, podignute su i glavne parohijske crkve po regionima. Ovdje, na desnoj obali Kaludarske rijeke, ispod samih obronaka planine Divljak, u 14. vijeku podignut je manastir sa crkvom posvećenom Svetom Apostolu Luki. Crkvu je najvjerovatnije oslikao čuveni pop Strahinja iz Budimlja, jedan od najznačajnijih freskopisaca tog doba.

Više od tri vijeka na ovom mjestu postojale su samo ruševine. Legenda kaže da je samo čobanica Labuda iz sela Kaludra znala da se ovdje nekada nalazio manastir. Sredinom prošlog vijeka, svakodnevno je golim rukama otkopavala temelje crkve i redovno palila voštanice, koje je pravila od sakupljenog voska iz divljih pčelinjaka, govoreći i sebi i drugima da je tu bila crkva. U selu su je ljudi smatrali ludom, jer niko nije razumio šta to ona radi kraj razorenih temelja.

Prilikom oslikavanja obnovljene crkve freskopisana je i čobanica Labuda. Na lijevom zidu hrama, uz sami ikonostas, ispod fresaka svetog Georgija i svetog Dimitrija, nalazi se i Labudin lik – kako kleči nad ruševinama hrama, sa upaljenom svijećom u ruci i molitvenim pogledom u nebo. Ispod freske je zapisano: „Djevojka Labuda iz Kaludre u svakodnevnoj molitvi da se ne utuli plamen ove svetinje.“

Manastir je postao poznat po pešterima – pećinama isposnicama u kojima su živjeli i pripremali se za monaški život kaluđeri isposnici. Po njima su i rijeka i obližnje selo dobili ime Kaludra, a zbog keliotskog života monaha isposnika manastir je u narodu postao poznatiji pod imenom Ćelije (kelije). Jedna od pećina nalazi se na desetak minuta hoda od manastira. Na oko 70 metara iznad puta, okrenuta ka jugozapadu, ova pećina visoka je 4 metra, dugačka 17 metara, a široka ne više od 6 metara. Još uvijek se mogu vidjeti tragovi nekadašnjeg obitavanja, kao što su sjedišta uklesana u stijeni i krst uklesan na prednjoj strani stijene. Pećinske crkve i staništa bile su značajan dio duhovnog života srednjeg vijeka. Podignute u nepristupačnom krajoliku, one su isposnicima omogućavale udaljavanje od svijeta i približavanje bogu. Nastanjivali su ih samo najveći podvižnici, koji su se u svojim kelijama bavili molitvom i kontemplacijom, ali i izradom različitih rukotvorina i prepisivanjem knjiga.

Razoren u 17. vijeku za vrijeme turske vladavine, manastir je obnovljen na samom početku novog milenijuma. Za samo sedam mjeseci, od marta do oktobra 2001. godine, na starim temeljima podignut je i freskopisan hram posvećen Svetom Apostolu Luki. Ktitor manastira je Veljko Ralević. Tada je sagrađen i konak sa deset kelija, zvonik i ribnjak. Manastir je osveštao 28. oktobra 2001. godine njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle.

U riznici manastira čuva se predivan krst optočen srebrom i dragim kamenjem i djelovi moštiju Svetog Apostola Luke, Svetog Velikomučenika Artemija, Svetog Velikomučenika Evstatija Plakide i Svetog prepodobnomučenika Ignjatija Ivironskog.

tabla8