Petnjički kraj

Pričaju stari Bihorci da je Petnjica dobila ime po pet njivica koje su se, gledajući sa okolnih planina, jasno uočavale u dolini. Dolinu su prvo nazvali “Pet njivica” što se kasnije pretvorilo u Petnjicu. Ovdje, na 700 metara nadmorske visine, u dolini rijeke Popče, tik uz Radmansku klisuru, nalazi se varoš Petnjica, centar Gornjeg Bihora, koji je, kažu, dobio ime po beharu koji ga prekrije u rano proljeće. Čitav kraj nadaleko je čuven po hladnoj izvorskoj vodi i sočnim jabukama o kojima su mnoge pjesme ispjevane. Senabije, đulabije, šarenike pašinke i babovače samo su neke od sorti koje najbolje rađaju upravo ovdje, a od njih se prave i još čuvenije pite.

U samom centru Bihora, na brdu Gradina, iznad ušća rijeke Lješnice u Lim, nalaze se ostaci srednjevjekovnog grada Bihora. Podignut na 1000m nadmorske visine, dominirao je velikim dijelom Limske doline, i kontrolisao značajne saobraćajnice koje su spajale Budim i Bihor sa Plavom na jednoj i Sjenicom i Novim Pazarom na drugoj strani. O prošlosti ovog tajanstvenog grada ne zna se mnogo. Turci su ga zauzeli 1455. godine, a iz detaljnog popisa prizrenskog sandžaka nastalog u periodu 1521. – 1530., saznajemo da je u to vrijeme grad – tvrđava Bihor imala svoju posadu koju su sačinjavali dizdar, ćehaja, tobdžija, imam i 21 mustahfiz. Grad Bihor postao je sjedište istoimene nahije i kadiluka, pa je polovinom 16. vijeka njegova posada brojala 226 ljudi, i bila je opremljena sa četiri topa i skladištima sa žitaricama. Pod turskom vlašću bio je sve do 1912. godine kada je napušten. Danas se mogu identifikovati ostaci tri kule i cisterne za vodu, kao i trase nekadašnjih bedema koje dosežu i do tri metra visine. Uz tvrđavu Bihor postojalo je i podgrađe, a to ime nosi i današnje seoce čije se kuće nalaze ispod utvrđenja. U Podgrađu su vidljivi ostaci groblja, a sačuvan je i toponim Crkvina što ukazuje na dugu predosmansku tradiciju ovog prostora.

U blizini Petnjice nalazi se i jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Crnoj Gori – lokalitet Torine, u Radmanskoj klisuri, sa čuvenom zazidanom pećinom. Torine su najvrednije i najbogatije nalazište iz mlađeg bronzanog doba – eneolita. Tu je pronađena jedinstvena ženska figurina stara 5000 godina. Figurina predstavlja nagu ženu sa realistično prikazanim torzom i karakterističnom petougaonom glavom, bez urezanih motiva i ukrasa. Na dubini od svega pola metra, na ovom lokalitetu otkrivena je i kuća iz bronzanog doba, u kojoj je, oko ognjišta, nađen veliki broj cijelih keramičkih sudova, koštanih alatki, pijuka od jelenskih rogova, igala, šila i probadača. Sve ukazuje na to da se radi o ljetnjem sezonskom naselju, preteči današnjih katuna. Na ovom lokalitetu pronađena je i poznata ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle i keramika. Pronađeni predmeti čuvaju se u Polimskom muzeju u Beranama.

Mnogo legendi se pripovijeda o Brativiru, teško pristupačnom vodopadu izuzetne ljepote koji se nalazi nadomak Petnjice. Kažu da je na ovom mjestu nekada davno postojala pećina u kojoj je bilo sakriveno veliko blago. Blago je bilo ukleto, pa se svaki trag gubio onima koji bi pokušali da ga se domognu probijajući se do pećine. Priča se i da su dvije gorštačke porodice bile u zavadi, pa se svaki njihov susret završavao u teškim ranama, a nekad čak i ubistvima. Niko nije mogao da ih izmiri, sve do jednog dana kada su dva brata spasila mladića iz one druge porodice dok se davio u vrtlogu nabujalog vodopada. Kada je mladić ispričao šta mu se desilo i ko ga je spasio, njegov dedo i otac poslali su ljude da od bivših neprijatelja traže mir i pobratimstvo. Od tada su mnogi ovdje nalazili mir pa zbog toga i ime Brativir.

TABLA10