Stara vodenica

Prije 200 godina ovdje, na Kolašinskoj rijeci, nalazila se glavna seoska vodenica. Tu su se okupljali Kolašinci da samelju žito, a prema narodnom vjerovanju ovdje, kao i ostalim vodenicama, noću su se skupljale vile i duhovi. Danas se na mjestu nekadašnjeg mlina nalazi restoran nacionalne kuhinje Vodenica. Iako nije sačuvao pređašnju funkciju, ime i ambijent ostali su isti. U prizemlju restorana još uvijek se čuvaju dva vodenička kamena, a ljubazni domaćini rado će vam pokazati kako se tu nekad mljelo žito. Dok ste ovdje ne propustite da probate neki od regionalnih specijaliteta: kačamak, cicvaru, poparu, jagnjetinu i teletinu ispod sača, kastradinu, meso na seljački način, kajmak, kao i najpoznatiji lokalni specijalitet kolašinski lisnati sir. Jesti kačamak ovdje je poseban doživljaj. Ne samo što će vam ga servirati na tradicionalan način, nego će vas i posavjetovati da sve pojedete, jer kažu da ko ostavi kačamak na tanjiru ostaviće ga momak ili djevojka.

Recept za kačamak na starinski način: Staviti 1 kg oljuštenog krompira da se kuva i posoliti po ukusu. Kada je krompir gotovo kuvan, ne cijedeći vodu dodati 3 – 4 pregršti kukuruznog ili pšeničnog brašna i ostaviti da se kuva. Brašno se tucnjem ili kacamašem probije na sredini i ostavi se da krčka od pola sata do 40 minuta. Kada se skuva, odlije se višak tečnosti, kotao se skida sa vatre i kacamašem se počinje lupati i miješati uz povremeno vraćanje na ognjište, sve dok se sav krompir ne pretvori u tijesto bez ijedne grudvice. Tada se u vruć kačamak sipaju u posebnom sudu rastopljene 3 – 4 kašike skorupa i grudva izdrobljenog sira, u tolikoj mjeri da se kroz čitav kačamak vidno primjećuju. Kada se to izmiješa kačamak se može jesti. Odlično ide uz kiselo mlijeko.

Ako se osvrnete, u blizini Vodenice još uvijek možete vidjeti primjere tradicionalne arhitekture prepoznatljive po drvetu kao osnovnom građevinskom materijalu. U cilju izbjegavanja neposrednog dodira drveta sa zemljom koristio se kamen, a krov je najčešce piramidalnog oblika. Po svojim obelježjima pripadaju širem tipu balkanske planinske porodične kuće, a u narodu se za ovakve kuće govorilo da su samonikle, iznikle iz mjesta. One su često objedinjavale stambene i pomoćne objekte u kojima se čuvala stoka.

tabla-07-Stara-vodenica