Manastir Svetog Đorđa u Dobrilovini

Smješten u živopisnom predjelu kanjona Tare, između kamenih litica, na pitomoj zaravni sela Gornja Dobrilovina, pred vama se nalazi jedan od najznačajnijih kulturno – istorijskih spomenika ovog kraja, manastir Svetog Đorđa u Dobrilovini. Ipak, neka vas ne zavara ovo idilično okruženje, tišina i mir ovog mjesta u potpunoj su suprotnosti sa burnom istorijom manastira.

O samom osnivanju malo se zna. Sigurno je da je postojao prije 1592. godine kada je turska vlast izdala dozvolu za opravku porušene crkve u Dobrilovini. U narodu je poznatiji kao Mala Morača jer izgledom podsjeća na manastir Moraču, a smatra se da je kao i taj manastir zadužbina Nemanjića.

Priča se da je manastir u Dobrilovini, kao i ostali manastiri u okolini, imao svoj mljekovod – specijalno izrađen kanal od tisovine ili drugog drveta, kojim se transportovalo svježe mlijeko sa ispaša Sinjajevine. Početkom 18. vijeka u Dobrilovinu su prenijete mošti Arhiepiskopa Arsenija iz manastira Dovolje. Legenda kaže da je manastir Dovolja, nekada važan duhovni centar Potarja, ime dobio po tome što je svega imao dovoljno. Sredinom 18.vijeka, crkva u Dobrilovini je pokrivena i manastir obnovljen, ali već 1802. godine, manastir je bio pust. Kada je posle 28 godina, rad u njemu bio obnovljen, kolašinski Turci su ga 1833. godine napali i protjerali bratstvo.

Manastirski hram obnovio je 1867. godine arhimandrit Mihailo Dožić Medenica, a ubrzo potom, 1870. godine, ovdje je otvorio i prvu školu u Potarju. Teška vremena i česti napada Turaka, natjerali su profesore i đake da nastavu, umjesto u manastiru ,drže u obližnjoj pećini, koristeći kamene table za pisanje. Priča se, da su sami učenici čuvali stražu, smjenjujući se na ulazu u pećinu sa puškama na ramenima. Danas je ovo mjesto jedno od omiljenih izletišta Mojkovčana, a izletnici se mogu odmoriti na školskim klupama postavljenim u znak sjećanja na prve đake.

Za vrijeme igumana Joakima 1609. godine crkva je živopisana. Usled čestih razaranja, živopis je samo djelimično sačuvan, a mogu se vidjeti i plastični ornamenti, lozice i rozete, izvedeni u sasvim plitkom reljefu. Manastir je prepoznatljiv i po drvenom zvoniku postavljenom uz pročelje crkve.

Hram je ponovo obnovljen 1990. godine kada je podignut i novi konak. Ruševine starog konaka nalaze se u neposrednoj blizini manastirske porte.

Kulturna ruta Mojkovac_Page_8